Udrugu Vilin konjic osnovala je Melita-Petra Ivanović 8.ožujka 2011. iz potrebe da se na jednom mjestu okupi plemeniti sadržaj i napravi nešto za opće dobro.
Ime “Vilin konjic” nastalo je po uzoru na jednu savršenu životinjicu koju svi poznajemo. Vilin konjic vidi 30 000 puta bolje od čovjeka, ako se način na koji vidi čovjek i vilin konjic uopće može usporediti. Vilin konjic je dugovječan, drevan, nesalomljiv i magično lijep Vilin konjic
Udruga Vilin konjic registrirana je za produkciju audiovizualnih djela, kulturu i umjetnost, odgoj i obrazovanje, održivi razvoj. Proteklih smo godina snimili emisije na temu srednjovjekovne povijesti na našim prostorima, veganske kuhinje, umjetnosti, održali mnoštvo radionica izrade lutaka, osmislili liniju dizajnerskih proizvoda te ih zaštitili u Hrvatskoj autorskoj agenciji.
Suradnja s udrugom Glazbeno plesna edukacija Tonkica seže daleko u prošlost i prožeta je velikim razumijevanjem i obostranom podrškom. Najdraža emisija koju smo do sada zajednički snimili je emisija o Renati Barac, djevojačko prezime Ivanović. Pogađate! Renata i Petra su seke, a u kratkoj emisiji, Renata spominje naše predivne voljene mamu i tatu!
Udruga Vilin konjic prodaje radove koje sama izrađuje. To su umjetničke instalacije koje mogu samostalno egzistirati u prostoru, ali i imati svoju primjenu. Cvjetni vijenci od metala i keramike danju su buket, a noću svjetiljka.
Na našem putu posvetili smo se i jedinstvu prirode, životinja i ljudi. I upravo zbog te ljubavi prema životinjama i prirodi surađujemo s jednim imanjem koje je po kvadraturi neveliko, ali po moralu i etici veliki uzor. To je kmetija, proizvodnja i trgovina Vege&Dobro
Srednji vijek na prostoru Balkana bio je mnogo zanimljiviji nego što smo učili u školi. Uvriježeno je mišljenje da je srednji vijek bio mračan, siromašan, škrt događanjima i kulturom. Tražimo velike kulture i civilizacije u drevnoj Kini, Andama, Indiji, Egiptu…a velika, možda i najveća civilizacija živjela je na ovom istom tlu na kojem živimo mi danas. Civilizacija Bogumila, naroda koji je svoje tragove ostavio kroz stećke, a ekipu Vilinog konjica odveo u arhive, knjižnice i antikvarijate kako bismo iščitali tisuće stranica dokumenata i vrijednih povijesnih knjiga. I dok su Bologna i Pariz svoje Visoke škole pokretali oko 1200. godine, Bosna je svoju Visoku školu imala 1175. godine. Na tom su Univerzitetu studenti iz svih krajeva tadašnjeg svijeta učili o beskonačnosti Univerzuma.
Na našem bogumilskom putu, neizostavan je Mak Dizdar, njegova divna obitelj koja brine o umjetničkoj ostavštini kroz Fondaciju Mak Dizdar, a posjetili smo i Makovu hižu u Stocu:
- Važno je sjetiti se da sva živa bića trebaju hranu i topli dom! Potrebno je malo materijala i malo vremena kako bismo napravili kućicu i neku životinjsku obitelj jako usrećili. I još malo papira i olovku kako bismo napisali plan za hranjenje naših malih prijatelja. Brinuti o prirodi i životinjama donosi stvarno dobar osjećaj!
