Preuzeto sa web stranice OŠ Dr. Ivan Merz:
Povijest škole od 1901. do 1945. godine
- Pri spominjaju obljetnice svoje škole pomišljamo na samo jednu ustanovu , tj. Školu koja već 115 godina radi pod krovom lijepe zgrade u Račkoga ulici, na broju 4. No sačuvani dokumenti svjedoče o više ustanova koje su ovdje našle svoj stalni ili privremeni radni prostor – ustanova koje su ovdje osnovane ili su doselile, povećavale se i dijelile, iseljavale, vraćale se…Mada 1901. godina i nije tako daleka ako je smjestimo u povijesni kontekst, nije lako doći do svih podataka koji bi nam poslužili za točan prikaz svega što se događalo u ovoj zgradi i u vezi s njom, počevši od odluke o gradnji pa sve do danas.Pouzdajući se u točnost podataka iz Spomenice koja se s prekidima vodi 1969. godine, donosimo sažet pregled najvažnijih događanja od 1901. do 1945. godine, i to prateći rad dviju škola kojima je ovo bila matična zgrada i u koju su se nakon povremenog izbivanja, prouzročenog dvama svjetskim ratovima, opet vraćale. Te su se dvije škole granale na škole različitih smjerova, na muške i ženske… Doista je dojmljiv broj naziva škola i promjena školskih programa koji su se nizali i smjenjivali nakon vrlo kratkih vremenskih razdoblja.U već spomenutom izvoru podataka, tj. u Spomenici, dvije škole koje su predmet proučavanja nazvane su Osnovna škola prva u Draškovićevoj i Osnovna škola druga u Draškovićevoj.
- Osnovna škola Prva u Draškovićevoj
- Početkom 20. stoljeća Zagreb se povećao i prostorno i po broju žitelja, pa je sve više dolazila do izražaja potreba za osnivanjem novih škola.
- Do 1901. godine u užem gradskom području radile su Dječačka i Djevojačka pučka škola u Samostanskoj ulici (današnjoj Varšavskoj) i Djevojačka škola u Gajevoj ulici. Još 1776. godine na Gornjem gradu otvorena je osnovna škola, ali 1892. g. ona je s Učiteljskom školom preseljena u Medulićevu ulicu. U Petrinjskoj ulici osnovana je Djevojačka pučka škola koja je nastala od razreda preseljenih iz Donjogradske djevojačke pučke škole iz Gajeve ulice. Nemamo cjelovit uvid u rad svih navedenih škola, ali iz jedne bilješke, koju je 1895. g. napisao školski nadzornik,, doznajemo ponešto o uvjetima u kojima je radila škola u Petrinjskoj ulici. „Soba je smradna i vlažna, što nije nikakvo čudo kada se znade da je u toj sobi nekada bila staja“, pribilježio je školski nadzornik.
- Na prijelazu iz 19. U 20. st. Na istočnom gradskom području uznapredovala je gradnja zgrada i naseljavanje žitelja, poglavito oko Draškovićeve ulice. Budući da u tom novoizgrađenom dijelu Zagreba nije bilo nijedne škole, na skupštini Gradskog zastupstva donesena je odluka o gradnji školske zgrade, i to u Draškovićevoj ulici. Gradnja je započela u kolovozu 1900. g., a nakon jedne godine, točnije u kolovozu 1901. g., u sredini trokutne čestice između Račkoga, Draškovićeve i Đorđićeve ulice, izolirana od gradske gužve i buke, stajala je lijepa dvokatnica spremna da primi prve učenike.
Unutrašnjost škole nije se ni po čemu razlikovala od unutrašnjih prostora ostalih srodnih ustanova; ipak treba naglasiti da je to bila prva škola u koju je ugrađena i kotlovnica s mehanizmom za prano grijanje. Osim te važne prostorije, u podrumskom prostoru nalazi se i stan za podvornika, kuhinja i blagovaonica za prehranu siromašne djece. Učionice i zbornice bile su u prizemlju i na dvama katovima, a velika dvorana za svečanosti smještena je na 2. katu. Sve se to uklapalo u 761m² ukupne površine.
Rad škole od 1901. do 1932. godine
Novoosnovana škola granala se na dvije škole – na Dječačku pučku školu u Draškovićevoj i na Djevojačku pučku školu u Draškovićevoj. U istoj zgradi do Prvoga svjetskog rata bilo je smješteno i Gradsko zabavište za predškolsku djecu tijekom prve školske godine 1901./1902.
Dječačka pučka škola u Draškovićevoj ulici imala je ukupno 345 učenika raspoređenih u 6 razrednih odjela. Vrijedno je spomenuti da je među prvim upisanim učenicima bio Zlatko Baloković, kasnije poznat kao vrlo uspješan glazbenik.
Prvi upravitelj škole bio je Josip Granec, a prvi djelatnici zaduženi za neposredni rad s djecom bili su: učiteljica Danica Jerand i Sofija Pittner te namjesna učiteljica Darinka pl. Stanisavljević, učitelj Stjepan Jurković i Julije Varžička te učitelj vjere Janko Rogoz. Djevojačka pučka škola u Draškovićevoj ulici, nastala od ukinute Djevojačke pučke škole u Petrinjskoj ulici, tijekom prve školske godine imala je 6 razrednih odjela s ukupno 316 polaznica, a nastavničko osoblje, preuzeto iz iste škole, činili su: Katarina Friz, ravnajuća učiteljica, namjesna učiteljica Draga Kranjčić i vjeroučitelj Edmund Šlupf.
Gradsko zabavište za predškolsku djecu brojalo je 159 djece, a na čelu je bila učiteljica Josipa Žitković s pomoćnim učiteljicama Jelkom Simm, Ankom Stojković i Jelkom Stošić
Uz dvije paralelne škole koje su radile u istom prostoru, uz Djevojačku pučku školu u Draškovićevoj ulici otvorena je i opetovnica koja je počela radom u listopadu 1903. godine. Pohađale su je djevojčice koje nakon završene pučke škole nisu nastavljale školovanje, a nisu bile navršile 14. godinu života. Nastava za te učenice održavala se dva puta tjedno po dva sata. Početak Prvoga svjetskog rata donio je velike promjene i u radu škole i u živote školske djece.
Godine 1914. započelo je gotovo dvadesetogodišnje učestalo preseljavanje obiju škola na različite lokacije, sve do 1933. godine, tj. Do povratka u vlastitu školsku zgradu. Školska zgrada preinačena je već prve ratne godine u vojnu bolnicu, a nastava je i za učenike i za učenice organiziran u školskoj zgradi u Samostanskoj ulici. Školske godine 1915./1916. Dječačka pučka škola smještena je u unajmljene prostorije u Preradovićevoj ulici na broju 21, a Djevojačka škola smještena je u zgradu Izraelitske škole. Po završetku Prvoga svjetskog rata vojna bolnica u školskoj zgradi pretvorena je u Kliniku za uho, grlo, nos, a obje pučke škole ponovno su nastavu održavale u Samostanskoj ulici.
Po povratku u vlastitu zgradu Dječačka i Djevojačka pučka škola trebale su biti smještene u novoizgrađenu školsku zgradu u Zavrtnici, ali zbog neuređenosti prilaznih putova, i zbog nedostatka ulične rasvjete, a na zahtjev roditelja, nastava se i dalje održavala u Samostanskoj ulici. Ipak su u zgradi u Zavratnici bila smještena 4 mješovita razreda koja su pohađali učenici koji su stanovali u neposrednoj blizini nove školske zgrade. Od 15. studenoga 1925. g objedinjene su uprave obiju škola. Školske godine 1926./1927. tzv. Draškovićeva škola brojila je 16 razrednih odjela; 6 mješovitih odjela nalazilo se u Zavratnici, a preostalih 12 odjela nalazilo se u školskoj zgradi u Samostanskoj ulici.
Odlukom Gradskoga poglavarstva od 29. kolovoza 1927. godine opet je Draškovićeva škola preseljena u zgradu na Zavratnici, a od već postojećih 6 mješovitih razreda Draškovićeve škole osnovana je nova škola: Državna osnovna obospolna škola na Zavratnici. I dalje je u Samostanskoj radilo 6 djevojačkih razreda koji su se opet osamostalili, tj radili pod vlastitom upravom i pod imenom koje su i ranije imali – Djevojačka pučka škola. Posljednjih godina svoga postojanja ta se škola isticala kulturnim aktivnostima, a dio toga, a dio toga zabilježeno je filmskim zapisom koji je 1930. godine napravio Fox film. Na kraju, nakon ovih brojnih promjena, odlukom Ministarstva prosvjete Kraljevine Jugoslavije broj O.N.66278 obje škole, muška i ženska, spojene su u jednu mješovitu školu pod nazivom Osnovna mješovita škola u Draškovićevoj ulici.
